Sudjelovanje je cilj, a osvajanje zlata na Olimpijadi je ultimativni san svakog sportaša. Taekwondo je sport suvremenih Olimpijskih igara!
Istinski svjetski sport
Slobodna sportska taekwondo borba (punim kontaktom po pravilima WTF organizacije) debitirala je na Olimpijadi u Seoulu (KOR) 1988. kao demonstracijski sport. U Barceloni (ESP) 1992. također je bila demonstracija, a u službeni natjecateljski program (tzv. full medal sport) taekwondo je uključen 2000. godine na Igrama u Sydneyu (AUS). To se smatra velikim priznanjem i uspjehom, jer je stalno i po 30-ak sportova pretendenata na uvrštenje u službeni program Olimpijskih igara.
Uz hrvanje, boks i judo (uvjetno: mačevanje, streljaštvo i streličarstvo) jedini je ‘pravi’ borilački sport na Igrama – čak ni zbog filmova poznatiiji karate i wushu (tzv. kung-fu) nisu od Međunarodnog Olimpijskog Odbora (IOC) dobili status olimpijskog sporta.
Olimpijska pravila
Borbe na Olimpijadi održavaju se u po 4 težinske kategorije i za muškarce i za žene, pa je moguća nešto veća razlika tjelesne mase boraca od uobičajenih, ali sva ostala pravila su praktično ista. Simpatičnu animaciju koja objašnjava taekwondo nadmetanje možete pogledati na stranicama Olimpijske organizacije.
Kako se taekwondo stalno razvija, a prvenstveno u smislu objektivnog suđenja i ispravnog vrednovanja kvalitete boraca, tako se i na Igrama implementiraju najnovija tehnološka postignuća: oklopi i kacige s daljinskim senzorima, sustav video-replay…
Na Olimpijskom turniru nastupaju samo najbolji od najboljih, a taj status i pozivnicu na Igre moraju izboriti u kvalifikacijskom ciklusu
